Gospodin Hodak učenicima je pripovijedao o ratu u Dubrovniku te kako je s grupom studenata iz Zagreba došao braniti naš grad. Pričao je o slaboj naoružanosti i ranjenicima koje nisu mogli iz Sustjepana prevesti u bolnicu, o tome kako mu je najteže bilo braniti Sustjepan čijom je obranom zapovijedao, o najtežem napadu na Grad koji se dogodio 6. prosinca i koji se danas obilježava kao Dan dubrovačkih branitelja. Što je našim braniteljima bivalo teže, to su oni bivali sve jači i jači,  nenaoružani i nespremni preobrazili su se u branitelje pune samopouzdanja.  

Istaknuo je kako rat nikada neće zaboraviti i kako se promijenio nakon Domovinskoga rata, ali kako treba nastojati živjeti bez mržnje i s više ljubavi jer rat je najgori način komunikacije. Također je istaknuo koliko je važno obrazovati se jer samo obrazovan čovjek je svoj čovjek i teško mu se može nešto nametnuti te se nada da je on i njegova generacija suboraca posljednja generacija naših branitelja u ratu na našim prostorima.