Osnovna škola Marina Držića Dubrovnik

U stopalima cvate radost

Našu školu pohađa dvoje učenika koji, osim što su uspješni učenici, uspješni su i step 'n' jazz plesači. Uspjeli su odvojiti dio svoga slobodnoga vremena kako bi nam predstaviti sebe  i svoj svijet plesa. To su Mihael Tošić, učenik 4. razreda, i Mia Kužnin, učenica 3. razreda. 

1. Recite mi nešto o sebi?

Mia: Ja sam Mia Kužnin. Idem u 3. c razred i mislim da sam jako dobra učenica, ali ponekad zaboravna. Volim plesati, sama, s nekim, svejedno. Volim slušati glazbu i, čim je čuju, moje noge počnu same od sebe plesati.

Mihael: Zovem se Mihael Tošić, rođen sam 13. svibnja 2002. u Dubrovniku. Idem u 4. c razred i odličan sam učenik. Bavim se plesom već četiri godine. Plešem Plesnom studiju step 'n' jazz. Ples je moja ljubav i to me ispunjava.

2. Vrlo si uspješan/na u step 'n' jazzu. Koliko vježbaš i kako to usklađuješ sa školskim obvezama?

Mia: Vježbam četiri puta tjedno. Dva treninga su u Lapadu u Plesnom studiju step 'n' jazz gdje vježbamo step i step formacije, a druga dva u maloj ljubičastoj dvorani naše škole. Treninzi su uglavnom u večernjim satima tako da stignem sve pa i ostale izvanškolske aktivnosti.

Mihael: Iako mi ples oduzima puno vremena, svoje školske obveze vrlo dobro usklađujem. Kad radiš ono što voliš, nije teško. U klubu vježbam četiri puta tjedno po dva sata, ali moram vježbati i doma kako bih postigao što bolje rezultate. Brat mi zna reći: „Daj, malo prestani s tim lupetanjem, od tebe me boli glava!“ Za mene to nije lupetanje, to je ono što volim i gdje se vidim u budućnosti. Želio bih biti poput svojih uzora Michaela Flatleya i Jasona Smitha. Jednom prilikom Jasnon mi je rekao: „Ako tako nastaviš, bit ćeš bolji od mene!“ Te su mi se riječi duboko usjekle u srce. Zasad idem dobrim putem. U ove četiri godine osvojio sam devet medalja od kojih pet na ovogodišnjem Kupu Hrvatske u plesu u ožujku, i to četiri zlata i jedno srebro.

3. Imaš li još neki hobi? Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Mia: Idem u glazbenu školu, sviram violinu. Volim igrati igrice na računalu i na playstationu, ali to mora pričekati vikend. Također volim igrati graničara i vrućega jaja.

4. Jesi li ikada bio/bila na natjecajnu izvan naše države? Gdje? Koje si uspjehe postigao/la? Koje ti je natjecanje ostalo u najljepšem sjećanju?

Mia: Ovogodišnji Kup Hrvatske u plesu u najljepšem mi je sjećanju jer sam osvojila dvije zlatne, dvije srebrene i jednu brončanu medalju. Prošle godine bila sam na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i uz to natjecanje me vežu lijepa sjećanja.

Mihael: Prošle godine nastupio sam prvi put na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj gdje sam upoznao puno djece svoje dobi koji se bave ovim sportom. Iako je u Hrvatskoj mali broj muških plesača, u inozemstvu je to normalno. Čak postoje zemlje u kojima nedostaju cure jer je više muških plesača. Svjetsko prvenstvo mi je ostalo u najljepšem sjećanju, tamo sam bio deseti uz još dva sedma mjesta. Kad sam tek počeo plesati, bilo mi je važno koji ću biti, ali sada mi to nije toliko bitno.

5. Kakav je osjećaj kada si na pozornici pred sucima?

Mia: Osjećaj je čudan, jako sam nervozna i imam osjećaj kako me stopala neće slušati, ali, kad počnem plesati, sve se promijeni. U stopalima cvate radost, a na licu se vidi koliko uživam. Iako sam pred drugima jako sramežljiva, pred sucima to ne pokazujem, zapravo, pokazujem sebe!

Mihael: Velika je stvar izaći pred sedam sudaca i punu dvoranu. Svi te gledaju. Osjećaji te preplave. Ma, taj osjećaj ne mogu opisati, ne može se on opisati olovkom, treba ga doživjeti.

6. Plešeš li uglavnom sam/a ili s nekim?

Mia: Uglavnom plešemo zajedno (duo, trio, mala grupa ili formacije), a ponekad i solo.

Mihael: Plešem i jedno i drugo. Najteže je plesati solo i duo jer znam da tada gledaju samo mene ili nas dvoje. Puno je lakše plesati formaciju.

7. Kakav je osjećaj kad radiš ono što voliš?

Mia: Osjećaj je divan i mislim da bi svaki čovjek trebao raditi ono što voli. Kad radiš ono što voliš, onda čak nije naporno ići četiri puta na trening. I kada imate mlađu sestru, kao ja, njena ljubav vam  daje veliku snagu. To mi pomaže na pozornici jer me ona bodri i, makar osvojila posljednje mjesto,  ona će mene uvijek vidjeti na postolju i uvijek biti tu, za mene, a i ja za nju. 

Mihael: Odličan, nadam se da ću svojim primjerom potaknut i druge da se bave onim što vole, a ne onim što drugi žele. Da sam slušao druge i odustao, kada su mi se rugali da se bavim plesom umjesto  nogometom, ne bih ostvario svoje snove. Nadam se da će mi se snovi u potpunosti ostvariti jer napola su već ostvareni. U svemu mi puno pomaže moja obitelj i trenerice Linda i Shona, hvala im.

 Stela Tošović, 7. razred