Osnovna škola Marina Držića Dubrovnik

Učenici šestih razreda naše škole 17. svibnja 2013. posjetili su našu Katedralu i Arheološki muzej i na taj način uključili se u obilježavanje tristote obljetnice postojanja današnje katedrale i četiristote obljetnice rođenja Stjepana Gradića. Učenike su pratile profesorice povijesti Ružica Marinković i Jelena Šilje-Capor.                                       

Današnja dubrovačka katedrala građena je od 1671. do 1713. To je barokna katedrala posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Prethodna je uništena u velikom potresu 6.t ravnja 1667. Podršku i pomoć u izgradnji katedrale i cijeloga grada pružao je Stjepan Gradić koji je tada djelovao pri sv. Stolici u Rimu. U katedrali se nalazi šest oltara. Jedinstveni su oltar sv. Ivana Nepomuka,  oltar Gospe od Porata, oltar bokokotorskih mučenika sv. Petra, Lovra i Andrije,   na kojem je u novije doba postavljen kip Srca  Isusova, a na bočnim zidovima lijevo kip sv. Ane, a desno sv. Katarine Aleksandrijske, oltar Marijina Navještenja na kojem je u novije doba postavljen kip sv. Terezije i Malog Isusa koju puk uvelike štuje. Slika Gospe od Porata, po odluci Senata, prenesena je iz samostana Sigurata. Glavni oltar ukrašen je slikom Uznesenja Marijina poznatog talijanskog majstora Tiziana iz 16.st.

Najveće blago čuva se u Moćniku ili Riznici, u kojoj se nalazi 180 relikvija, i staro je cijelo tisućljeće. Između ostalih neprocjenjive su vrijednosti relikvija glave, ruke  i noge sv. Vlaha – rad dubrovačkih zlatara.  

Najveća katastrofa

Veliki potres dogodio se 6.4.1667. (srijeda) oko 9 sati ujutro. Golemo kamenje kotrljalo se s brda Srđ i rušilo sve pred sobom. U luci su brodovi bili razbijeni o obalu. U zemlji su se pojavile pukotine, a izvori  vode su presušili. U potresu je stradalo oko 2000 ljudi, što je polovina tadašnjeg stanovništva grada. Stradalo je 41.48% vlastele. Potres je zadesio Dubrovnik usred  rata između Mlečana i Turaka. Tada je izbio i požar koji je dodatno uništio grad. Ostale su zidine, Sponza, oštećen Knežev dvor te pokoja crkva i zgrada. Teško je stradao i otok Lokrum. Potres se dogodio kad je knez prisustvovao misi u dvorskoj kapeli, a članovi Velikoga vijeća čekali su pred dvorom na početak sjednice. Neposredno nakon potresa, od 6. do 10. travnja, u Dubrovniku nije bilo vlasti koja bi njime upravljala. Preživjeli pojedinci su nastojali spasiti svetačke moći i državni novac te organizirati život u gradu. U takvim se nastojanjima istaknuo Marojica Kaboga. Uslijedila je diplomatska borba za opstanak u čemu je izniman doprinos dao otac domovine Stjepan Gradić. Najveću podršku ranjenom Dubrovniku pružili su tradicionalni dubrovački saveznici: papa , Španjolska i mala kneževina  Lucca. Dubrovnik se uspio održati na nogama i ponovno izgraditi iz pepela, no nikad nije uspio povratiti snagu kakvu je imao u najboljim danima. O tim prvim danima govori nam dnevnik Nikolice Bunića.

DUBROVČANI ZASLUŽNI ZA OPSTANAK REPUBLIKE

Stjepan Gradić potomak  je stare dubrovačke vlastelinske obitelji. Najpoznatiji  član te obitelji bio je Stjepan. Rodio se 6.3.1613. u obiteljskoj palači. Bio je drugo dijete uglednog senatora Miha Junijeva i Marije rođene Beneša. Osim njega imali su još tri sina: Junija , Pavla i Petra te jednu kćer Franku. Najstariji sin Junije, dobio je, po starom dubrovačkom običaju, ime po  djedu s očeve strane, a drugi sin Stjepan po djedu s majčine strane. Stjepan je studirao u Rimu, postao svećenik, obnašao je različite dužnosti u službi Dubrovačke Republike i djelovao u Vatikanskoj knjižnici u kojoj je postao i glavni upravitelj. Knjižnica je za vrijeme njegova upravljanja  obogaćena velikim brojem knjiga i vrijednim rukopisima. Ono što ga u Dubrovniku čini velikanom je financijska pomoć koju je pružio Gradu nakon velikog potresa i požara. Njegovim doprinosima izgradila se stolna crkva na čijem se pročelju nalazi spomen ploča  u znak vječne zahvalnosti.

Stjepan Gradić

Marojica Kaboga bio je dubrovački plemić. Zaslužan je za obnovu Dubrovnika nakon velikog potresa 1667. U doba potresa bio je osuđen i utamničen u Kneževu dvoru. Spasio se iz ruševina, nije pobjegao, nego je sve svoje snage usmjerio na organizaciju života u Gradu, sprječavanje pljački i čišćenje ruševina. Nazvan je spasiteljem domovine.

Nikolica Bunić je bio ugledni državnik , diplomat i književnik. Bunićeve zasluge bile su velike u spašavanju državnoga novca, svetačkih moći i baruta   neposredno nakon potresa. Tijekom svog kratkog života bio je član Senata, povremeno Malog  vijeća, sudac, a u tri navrata je bio izabran za kneza. Obavljao je dužnost poklisara harača u doba velikog vezira Kara Mustafe. Tada su Osmanlije nastojale Dubrovniku povećati harač. Nikolica na to nije pristao, utamničen je i umro je u turskom zatvoru u Silistriji u današnjoj Bugarskoj.

                                                                                              Andrea Jović, 6.b