Osnovna škola Marina Držića Dubrovnik

Povijesna grupa učenika naše školeu pratnji svoje profesorice, Jelene Šilje Capor, posjetila je Dane otvorenih vrata koje je 19. i 20.11. organizirala HAZU. Prostori HAZU u Dubrovniku se nalaze u Sorkočevićevu ljetnikovcu. 

Ljetnikovac je izgrađen 1521. g. na Lapadskoj obali. Pripada najvažnijim spomenicima našega kraja, svjedoči o raskošnoj ljepoti Dubrovnika prije razornog potresa 1667. g., zanimljive je arhitekture. Gradio ga je Petar Sorkočević (1473. - 1535.), istaknuti član važne dubrovačke vlastelinske obitelji. Sorkočević je za gradnju svojeg rezidencijalnog ljetnikovca odabrao idealno mjesto u blizini morske vode u skladu s prirodom koja ga okružuje. Ljetnikovac je imao svoj orsan. Petar je nadgledao gradnju važnih javnih zgrada (Kneževa dvora, Sponze), četiri puta bio je knez.

Prvi dan predavanje je održao dr. sc. Lovro Kunčević, Politička kultura starog Dubrovnika. Zanimljive su spoznaje o tome koliko su Dubrovčani čuvali svoj poredak s ciljem zatiranja svake mogućnosti isticanja pojedinaca te koncentracije moći i vlasti u jednoj osobi. Vladalo je geslo: „Bolje dogovorna šteta nego korist bez dogovora“. Zanimljivo je i da je takva djelotvorna tradicija zaboravljena u svjetskom pregledu povijesti republikanstva. 

Na čelu Republike je bio knez. Ostale institucije su bile: Veliko vijeće , Malo vijeće i Senat. Članovi institucija su bili plemići. Dubrovačkog kneza biralo je Veliko vijeće. Stolovao je u Kneževu dvoru. Mandat je trajao  mjesec dana (kako se ne bi okoristio tom ulogom) i za to vrijeme nije napuštao Knežev dvor osim radi obavljanja državnih dužnosti, ali i tada u pratnji. Imao je samo reprezentativnu ulogu. U najvećoj kriznoj situaciji Republika je birala tri kneza koji su se izmjenjivali svaki tjedan i šest njihovih zamjenika koji su se također izmjenjivali kao i knezovi (svaki tjedan).

Poznato je da su Republikom upravljala gradska vijeća čiji su članovi mogli biti jedino punoljetna vlastela. Veliko vijeće, Vijeće umoljenih (Senat) i Malo vijeće brinuli su se o funkcioniranju države, mandat je na važnim državnim funkcijama bio godinu dana,a do ponovnog izbora iste osobe trebalo je proći isto vremensko razdoblje.

Opći stav, da se ne naglašava uloga pojedinca, vidljiv je i na novcu. Na novcu se ne pojavljuje lik kneza, tek od 18. st. pojavljuje se neodređena figura, jasno, bez imena.                   

Drugi dan predavanje je održao dr. sc. Relja Seferović: U potrazi za izgubljenim blagom, ulaganja i vrijednosti u Dubrovačkoj Republici

Trgovina je bila od iznimnog značaja za Dubrovnik. Posebno je važna bila trgovina solju, vinom, voskom. Sol je smatrana temeljnim dubrovačkim kapitalom. O tome je država vodila računa i vršila kontrolu cijena. Ulagalo se u razvoj obrta. U Dubrovniku se banka otvara tek iza potresa pa se do tada novčarsko poslovanje odvijalo u inozemstvu. Krajem 18. st. veća su ulaganja vani što je slabilo poziciju države (zato je uveden porez na imovinu u inozemstvu).

U 16. st. uvode se zakoni protiv pretjerane raskoši, govorilo se da su čak i božićni i novogodišnji pokloni podmićivanje.

Dubrovčani su još nešto smatrali trajnom vrijednošću – svoje ljude. Republika je ulagala u školovanje svojih mladića (i pučana) te stipendirala darovite mladiće. Tako se stjecalo znanje i stručnost koje je bilo interesantno i zapadnim silama koje su koristile prevoditeljske usluge dubrovačkih dragomana, vrsnih poznavatelja orijentalnih jezika (posebno turskog).

                   Andrea Jović i Jelena Šilje Capor