Osnovna škola Marina Držića Dubrovnik

Ovih dana na satu Vjeronauka 7. r. razgovaralo se o dvjema temama. Ovo su neka razmišljanja učenika koja su podijelili s nama. 

Jedinstveni  smo i upućeni jedni na druge

Jedinstveni smo jer ono što imamo i osjećamo u svojoj nutrini nitko drugi nema. Važno je da poštujemo drugoga, a i da imamo svoje mišljenje. Naše osobine su vrlo različite i jedinstvene i zato moramo prihvaćati jedan drugoga, poštivati se i međusobno se obogaćivati.

                                                                           Nika  Šutalo, 7. b

Bog je svakoga čovjeka stvorio na svoju sliku. Svakoga gleda istim očima i  ljubi ga. I svatko mu je važan. Ljudi stvaraju razlike i po tim razlikama se ponašaju prema drugomu. Mislim da to nije put kojega nam je Bog pokazao.

                                                                                                                                                                                            Tomislav Cvjetović, 7. b

Ja mislim da smo upravo zbog različitosti upućeni jedni na druge. Možemo međusobno razmjenjivati mišljenja, ukuse i razmišljanja. Možemo se povjeriti jedan drugome. Različitost je nešto što nas treba spajati a ne razdvajati.

                                                                                                                                                                                                             Iva Vlahović, 7. a

Što meni znači riječ JEDINSTVEN?

Znači: nitko na svijetu nije kao ja ili kao ti ili kao on. Nitko nema isto mišljenje ni isti izgled kao ja. Svi smo dakle različiti. Baš svi. I zbog toga svijet i život nije dosadan. Da smo isti ne bismo mogli ni o čemu razgovarati, dogovarati se…

Razlikujemo se po svemu, ali smo ipak po nečemu isti. Po različitosti!

Eto, to meni znači riječ JEDINSTVEN.

                                                                           Mia Pezo, 7.a

Svaki čovjek na svijetu rađa se i umire sam, što ga čini različitim, tj. jedinstvenim među ostalim ljudima. Svatko od nas ima različite želje, zanimanja, sklonosti, snove, način prehrane, sve ono što nas čini čovjekom. Unatoč tome, čovjek od najmlađe dobi traži kontakt s ljudima koji ga okružuju. Da bi postao ispunjen, potrebni su mu fizički i emocionalni dodiri. U svojoj jedinstvenosti i stalnoj borbi da se kao pojedinac istakne među drugima, svatko od nas istovremeno traži zajedništvo i bliskost s okolinom.

                                                                                       Antun Bašić, 7. a

Bog nas je stvorio različite i nitko nije isti. Svatko ima svoje vrline i mane, uspone i padove. Svi smo mi jedinstveni i neponovljivi. Svaki je poseban na svoj način. Možda neki ljudi to i ne pokazuju, ali svatko u sebi ima nešto što ga čini posebnim. Bog nas je takove želio. A zašto, to ne znamo!

                                                                                     Rafaela Marković, 7. b

MOJ ANĐEO I JA

Ja: - Reci mi kako ću dobro odrasti?

Anđeo: - Moraš biti s Bogom i ne raditi loše stvari.

Ja: - To pokušavam raditi.

Anđeo:  - Nije dovoljno pokušavati.

Ja:  - Dobro, shvatila sam.

Anđeo: - I još nešto… Pokušaj gledati u budućnost a ne se okretati i gledati na ono što nije bilo dobro.  

                                                                     Iva Vlahović, 7. a

Jednom sam upitao anđela:

- Reci mi što moram činiti da budem najbolji?

- Ima samo jedan način: budi dobar i pomaži drugima.

- Zašto bi pomagao kad meni nitko ne pomaže?!

- Ako budeš dobar i pomagao, Bog će ti uzvratiti.

- Ja bih trebao  pomagati ljudima koji me ne poštuju?

- Ako pomažeš, ljudi će vidjeti da si dobar i poštovat će te. Više ti se nitko neće rugati ni ismijavati te. Ljudi vole kad im se pomaže.

- Hvala ti anđele.

- Uvijek ću biti tu ako ti nešto zatreba. Sutra ćeš početi život ispočetka i ljudi će te pamtiti po dobroti.

                                                            Maro Šimunović, 7. a

Jednom sam upitala svoga anđela  koje će mi se promjene događati u pubertetu.

On mi je rekao da ću često mijenjati raspoloženje i da ću se više svađati s roditeljima. Ja sam mu obećala da ću se truditi biti što bolja i da ću poštivati mamu i tatu, da ću ih slušati i da neću biti tvrdoglava.

                                                                                Stela Hladilo, 7. a

Jednom sam upitala svoga anđela:

- Zašto imam osjećaj da nemam prijatelja? Neki ih imaju petsto, a ja samo tri.

-Svakom je čovjeku nekad teško i razmišlja kao i ti sada. Ali to je normalno u ovoj tvojoj životnoj dobi.

- Zašto sam ja u pubertetu?

- Moraš sazrijevati i postati velika. I zato je bolje imat jednog pravog prijatelja nego tisuću lažnih. Sve će proći s vremenom. Moraš ostati jaka. Moraš zračiti svojom energijom i ljepotom, a ne biti tužna. Nemoguće je da je život savršen. Budi hrabra i moli se za bolje sutra. Veseli se lijepim događajima u svom životu. Nemoj tugovati za onim prošlim. Budi sretna što živiš i nastavi dalje. Sve tuge su prolazne Prkosno se nasmij tuzi i budi jača od nje. Pravi prijatelji su uz tebe.

- Hvala ti, moj anđele!

Danas nitko nije sretniji od mene!

                                                                          Lucija Vučićević, 7. a

                Anđeo u mom životu

             Svatko ima svoga anđela pa tako i ja.

             On je tu uz mene i u dobru i u zlu,

             ma kad god ga trebam on je tu.

I tako,  jednoga dana sam se štala, šetala

i razmišljala.

Razmišljala sam kakva će biti moja budućnost

i onda mi se javio moj anđeo koji je uvijek uz mene.

Javio mi se i rekao:

„Ne brini o budućnosti jer će ona ionako doći

i onda ćeš znati i vidjeti što će sve biti.

Radije misli o sadašnjosti, jer ona je sada tu i prolazi.

Drugo ti je bespotrebno u ovom času.“

Svog anđela ne mogu vidjeti, ali uvijek osjećam da je tu

i da će mi se javiti kad to najmanje očekujem.

                                                                                     Antea Čamo,7. b

DJECA UČE ONO ŠTO DOŽIVLJAVAJU

Ako dijete doživljava pozitivno, ono uči prihvaćati i cijeniti druge. Dijete ne smije biti zlostavljano jer će misliti da je nebitno. Ne smije ga se vrijeđati i onda će ono napredovati. Jednoga dana to dijete će izaći na pravi put jer je u životu bilo lijepo prihvaćeno.

                                                                  Dominik Dumančić,7. b

Ako dijete doživljava pohvalu, ono uči prihvaćati i cijeniti druge. Dijete koje roditelji, prijatelji i okolina pohvaljuju uči cijeniti druge jer ima primjer dobrog ponašanja. I ono će se onda lijepo i pristojno  ponašati.

                                                                  Lara Franić, 7. b

Dijete koje doživljava osramoćivanje, uči se stidjeti samog sebe.

Ako se neka djeca stalno rugaju jednom djetetu, to dijete će izgubiti samopouzdanje i sve više će se zatvarati u samoga sebe. Ruganje koje doživljava vjerojatno nikome neće reći. Ako mu se rugaju zbog vanjskog izgleda, ono će svaki dan sve više misliti da je ružno i sakrivati se. Ako ti se netko ruga, treba razgovarati s roditeljima ili s nekom starijom osobom i nakon iskrenog razgovora bit će ti lakše.

Zato ruganje nije dobro i treba ga izbjegavati.

                                                                           Rafaela Marković, 7. b